Kada sam se pred par godina primila upravo vođenja dnevnika, nisam ni slutila kamo će me to odvesti. Kupila sam bilježnicu jer se kod osobnog razvoja uvijek savjetuje pisanje svojih misli i počela sam pisati što god mi je palo na pamet. Od toga što ću sutra za ručak, do toga što me u tom danu potreslo. Pisala sam i kako bih htjela da se stvari odvijaju, u lošim danima tražila sam dobre stvari i pisala što je bilo dobro, afirmacije, zahvalnost.

S obzirom da sam tada bila u stanju blage depresije, pisanje se kod mene odmah pokazalo korisnim jer to stvarno nije težak zadatak, a ipak je prvi korak u pravom smjeru. To mi je dalo razlog da se malo potapšam po ramenu.  Ali, bilo je i drugih koristi:

• Obzirom da je pisanje lagan zadatak bilo ga je lagano primjenjivati. To mi je omogućilo da budem konzistentna, što je posebno bitno u danima koji su posebno teški
• Shvatila sam da volim pisati, pogotovo o vlastitoj introspekciji, pa kad bi dan počinjala i završavala s tim zapravo sam si osigurala lijep početak i kraj dana.
• Navelo me na istraživanje raznih tehnika ne samo pisanja, već i drugih oblika rada na sebi, koje su uglavnom imale rezultata.
• Polako sam uvježbavala svjesnost i dnevno provedeno vrijeme u kojem sam aktivno svjesna se povećavalo
• Češće sam mogla vidjeti širu sliku.
•  Osim toga, bolje sam se organizirala, jer su i budući planovi dio misli o kojima sam pisala.

Kako i zašto je s vremenom došlo kod mene do takvog poboljšanja u osjećaju, životu i odnosima, nisam stvarno znala, sve dok na studiju nismo imali predmet Opća psihologija, u kojem se između ostalog ući i o percepciji. Pa evo što sam saznala.

Naš doživljaj naše stvarnosti, tj. naša percepcija ima velik utjecaj na kvalitetu života, na to kako se osjećamo, što mislimo, kakvog smo raspoloženja. A do sad ste vjerojatno upoznati i sa činjenicom da naša percepcija nema puno veze sa krajnjom istinom. Tj. ona je odraz naše stvarnosti, ali ne i tuđe, jer često će jednu te istu situaciju više osoba interpretirati potpuno drugačije.

Uz to, percepcija je automatski proces i odvija se nesvjesno.

Uz te postavke ispada da su naša stvarnost, naši osjećaji, misli, uvjerenja automatski i nesvjesni, a samim time nemamo nad njima kontrolu i njihovi smo kolaterali.

Međutim, postoji jedna komponenta ljudskih bića na koju se ne obraća puno pozornosti u mainstreamu, a koja upravo dozvoljava onaj element kontrole koji nam nedostaje da optimalno oblikujemo našu stvarnost. Taj element je svijest.

U psihoterapiji taj pojam nije stran, jer je podizanje razine svijesti upravo i cilj mnogobrojnih psihoterapijskih pravaca.

Jedan od razloga zašto je psihoterapija toliko uspješna je upravo taj što smo prilikom razgovora primorani organizirati naše misli i verbalno izraziti stvari koje percipiramo.

Time percepcija prelazi iz nesvjesnog u svjesni proces.

Zapisivanjem misli postiže se isti učinak. Pisanjem organiziramo našu percepciju i osvještavamo ju. S vremenom shvatimo da ono što osvještavamo nisu samo događaji i osjećaji, već i način na koji percipiramo, reagiramo, ponašamo se. Kada smo svjesni načina na koji uopće funkcioniramo, možemo na njega i utjecati.

Kad nešto postane svjesni proces, otvoreno je za propitkivanje i s vremenom postane stvar našeg izbora. 

Dakle, zapisivanje misli je jako moćan alat kojim kroz introspekciju doslovno možete promijeniti svoju percepciju.

A naša percepcija je i izvor naše stvarnosti, tj. boli ili zadovoljstva.

Nadam se da ćete i vi izabrati mudro i de ćete koristiti ovaj moćan alat, iako rezultati dolaze s malom odgodom 🙂