Psihoblogija

Mjesto za ljude koji drže do sebe

Što je emocionalno tijelo?

Ne mogu vam reći da je činjenica da emocionalno tijelo postoji. Ne znam. Rekla bih prije da je to zgodna metafora za ono što se događa kada nas obuzmu snažne emocije. Ali ipak ostavimo ovaj post u kategoriji duhovnosti, jer nikad ne znaš. 

 

Zamislite da, usred sasvim normalnog dana, u kojem je sve bilo ok, dođete na primjer kući s posla, i netko vam kaže nešto što vam ne odgovara. U jednom trenutku, sve vaše obrane padaju, a vas preplavi osjećaj ljutnje, bijesa ili možda tuge i bespomoćnosti, a možda i pasivne agresije. U doslovno jednom trenutku – Vi – normalni i zadovoljni – kao da ste nestali s lica zemlje, a obuzelo vas je nešto nad čim nemate kontrolu, nešto što ima potpuno drugačije misli i potrebe, nešto što napada, ili se brani, i to nešto ste sada vi. Eto, to je vaše emocionalno tijelo.

 

Ekhart Tolle “to nešto” slikovito opisuje kao “Tijelo Boli” koje vas obuzme poput demona, i zapravo taj demon samo čeka da vaše obrane padnu pa da vas obuzme.

 

Ako niste sami iskusili, možda ste se susreli s nekim tko tako reagira. Nešto ste rekli, vaše namjere nisu nimalo neprijateljske, ali osoba to shvati osobno, i odjednom se potpuno promijeni. Započinje svađu, napada, možda i vrijeđa. Koliko god se pokušavate objasniti, to nema nikakvog učinka, jer osoba kojoj se obraćate zapravo nije ni prisutna. Ne može vas čuti. Prisutno je njeno emocionalno tijelo koje se diglo poput vala, i ovisno o tome koliko je val velik, treba pustiti da prođe, dok ne vidite opet naznake one osobe kojoj ste se pokušavali obratiti.

 

Sad, možemo se složiti da emocionalna tijela nisu baš ugodna, i ako može radije bismo bez njih. Nikom se ne da bit u depresiji, nikom se ne da imati izljeve bijesa.

 

Prema Ekhartu, prisutnost je ključna komponenta otpornosti na emocionalna tijela, ali možemo se ovdje složiti da je biti prisutan mnogim ljudima dosta težak zadatak. Tj. po mom iskustvu prisutnost (svijest) je nešto što počne izvirati iz vas kada joj oslobodite put, a ne nešto na što se postiže samim fokusom.

 

Zato ja mislim da su svi naši okidači koji probude emocionalno tijelo, poput prolaza koji nas vodi do same srži problema, odnosno, do onih trauma s kojima se moramo suočiti da bismo ozdravili, da bismo uopće stvorili podlogu na kojoj možemo graditi našu sreću i dobrostanje.

 

ŠTO JE BITNO ZNATI KOD EMOCIONALNOG TIJELA:

 

Kao i apsolutno svaki aspekt našeg bića, ono je tu da nas održi na životu i ima svoju svrhu. Emocionalno tijelo boli sadrži aspekte naše dječje osobnosti i dječjih obrana, i naše sjene, potisnute dijelove osobnosti. Te smo aspekte našeg bića potisnuli jer smo to morali napraviti kako bi preživjeli, uklopili se u društvo ili primarnu obitelj. Ali oni i dalje žive u nama, i nikada nam neće dati mira, dok se s njima ne pozabavimo i damo im ljubav koja im je potrebna. Zapravo, nikad nećete biti iskreno, duboko i stabilno sretni, dok poričete te dijelove sebe.

 

 

Kad to apsolviramo, možemo prihvatiti da je emocionalno tijelo boli poput glasnika našeg unutarnjeg djeteta i naših sjena. Zato, umjesto da na njega samo reagiramo, daleko bolja opcija je pozabaviti se njime i poslušati što nam poručuje.