Jako mi je zanimljivo bilo saznati da su naše psihološke potrebe zapravo urođene, dakle primjenjive na sve ljude oko nas, i kako je upravo društveni kontekst taj koji omogućuje zadovoljavanje naših psiholoških potreba. 

 

Tako da, ispričavam se unaprijed za jedan tehnički članak, ali ova saznanja izvučena iz psihologijskih udžbenika, meni su osobno otkrila puno o meni i ljudima koji me okružuju, o društvu, te o tome kakve bi stvari trebale biti.  

 

Razumijevanje sebe jedno je od najvažnijih koraka ka boljem društvu, pa stoga i toplo preporučujem knjigu “Razumijevanje motivacije i emocija”, u kojoj Reeve daje mnogo uvida za razumijevanje našeg ponašanja, koji su mi i inspiracija za ovaj post.

U osnovi svakog našeg ponašanja stoji motiv koji nas usmjerava da zadovoljimo neku svoju potrebu. Na taj način možemo reći da su potrebe naš temeljni pokretač.

Ako brinemo o svojim potrebama, radimo na očuvanju i unapređenju naše dobrobiti, a ako zanemarimo naše potrebe, stvaramo “štetu” našoj dobrobiti.

Međutim, ljudi ne razumiju koje su zapravo njihove potrebe, pa hodaju okolo gladni za njihovim zadovoljavanjem, bez znanja o tome zašto i kako ih zadovoljiti.

Naše potrebe dijelimo na:

1. fiziološke,
2. psihološke i
3. društvene.

Fiziološke i psihološke potrebe su u pravilu urođene, dok društvene potrebe stječemo ovisno o društvenom i kulturološkom okruženju u kojem smo odrasli i živimo.

Iako sve ove potrebe zajedno osiguravaju motivaciju i služe održavanju života, osobnom rastu i razvoju te postizanju opće životne dobrobiti, pozabavit ćemo se ovdje najviše psihološkim potrebama jer upravo one osiguravaju ljudima neku vrstu psihičke hrane, ugodne emocije i doživljaj dobrog dana i dobrog života, a također leže u osnovi naše motivacije za interakciju s okolinom.

Psihološke potrebe podrazumijevaju potrebu za autonomijom, kompetencijom i povezanošću, i baš kao i fiziološke potrebe, one su urođene.

Potreba za autonomijom znači da imamo potrebu da naše ponašanje proizlazi iz naših osobnih želja. Autonomni smo dakle kada sami na temelju naših želja i interesa odlučujemo o našem ponašanju i djelovanju, a nismo autonomni kada naše ponašanje određuju drugi ili kada nas neka vanjska sila prisiljava da razmišljamo, osjećamo ili se ponašamo na određene načine. Potpora autonomiji pospješuje intrinzičnu motivaciju osobe, tj. njenu znatiželju i želju za izazovom.

 

Okolina, vanjski događaji, društveni kontekst i odnosi, razlikuju se po tome u kojoj mjeri podržavaju potrebu za autonomijom. Neka okruženja uključuju i njeguju našu potrebu za autonomijom, dok je druga zanemaruju i ometaju.

Potreba za kompetencijom odražava našu urođenu potrebu da u životu rastemo i razvijamo se. Mi dakle težimo traženju izazova i razvoju vještina kojima te izazove možemo svladati. Kada uspješno ovladavamo zadatak osjećamo zadovoljstvo, međutim i sam proces ovladavanja zadatka donosi zadovoljstvo u obliku optimalnog iskustva poznatijim pod nazivom flow. Flow je stanje koncentracije koje uključuje potpunu zadubljenost u određenu aktivnost, a obilježava ga osjećaj preplavljivanja. Flow je toliko ugodno stanje da osoba često ponavlja radnju u nadi da će ga ponovno doživjeti.

Međutim, potreba za kompetencijom u osobi mora biti prvo uključena, da bi mogla biti zadovoljena, a hoće li ili ne biti uključena, ovisi o okolini.

Ključni uvjeti u okolini koji uključuju ovu potrebu jesu optimalni izazov (onaj izazov za kojeg taman posjedujemo vještine da ga uspješno obavimo, preduvjet za optimalno iskustvo ili flow.) i optimalna struktura (jasna komunikacija onoga što okolina očekuje da pojedinac napravi kako bi postigao željene ciljeve), a ključni uvjet koji zadovoljava ovu potrebu je pozitivna povratna informacija (povratna informacija da imaju razinu vještine koja nadilazi izazov zadatka). Također, prije nego se ljudi dobrovoljno angažiraju oko optimalno izazovnih zadataka, trebaju biti uvjereni da se u društvenom kontekstu neuspjeh i pogreške toleriraju, pa čak i cijene. Tolerancija pogrešaka, neuspjeha i riskiranje zasniva se na vjerovanju da iz neuspjeha učimo više nego iz uspjeha.

 

Ovo nam pomaže razumjeti zašto ljudi osjećaju veću kompetentnost u okruženju koje podupire autonomiju i tolerira neuspjeh, nego u kontrolirajućem okruženju koje ne tolerira neuspjeh. Neuspjeh pruža prilike za učenje jer sadrži i neke konstruktivne aspekte – kada ljudi prepoznaju njegove uzroke, iskušavaju nove strategije, traže savjet i upute.

Potreba za povezanošću je potreba za uspostavljanje bliskih emocionalnih veza sa drugim ljudima. Odražava želju za toplim, brižnim međuljudskim odnosima. Sama interakcija se drugima dovoljan je uvjet za uključivanje potrebe za povezanošću, međutim kako bi se zadovoljila potreba za povezanošću u društvenoj vezi s drugom osobom mora postojati i brižnost i sviđanje. Povezanost s drugima je važna jer znači socijalni kontekst koji potpomaže internalizaciju a to je proces kroz koji pojedinac usvaja i prihvaća tuđa uvjerenja vrijednosti ili način ponašanja kao svoje vlastite, što omogućava nastavak kulture i društvenih vrijednosti.

Zaključak?

Što možemo izvući kao zaključak na kraju cijele ove priče? Potpora autonomiji, jasna struktura i uključenost ljudi u društvo, važni su aspekti društvenog konteksta jer pomoću njih okolina može obuhvatiti i zadovoljiti psihološke potrebe. Odjednom postaje jasno kolika je uloga društva u sreći i zadovoljstvu pojedinca, kolika je uloga roditelja u sreći i zdravom razvoju djece, i koliko bi stvari bile lakše da su ovo znanja kojima se mlade ljude oprema za život. Jer, ako su ova otkrića poznata u znanstvenoj zajednici pa tako i šire, zašto se ove potrebe u društvu sve više marginaliziraju umjesto da se koriste kao alat i kamen temeljac za daljnju organizaciju društva. 

Stvarno se nadam da će vam razumijevanje vaših psiholoških potreba dati odgovore na neka pitanja, ali isto tako, jednom kada postanete nečeg svjesni, to sa sobom nosi i odgovornost. Od sada na dalje i ti si odgovoran da djeluješ kao potpora autonomiji, kompetenciji i povezanosti ljudima koji te okružuju. Odgovoran si i da u svom svakodnevnom životu tu svijest širiš dalje za dobrobit zajednice i svojih bližnjih. Znanje je moć. Indeed.