Možda ćete se iznenaditi kad saznate da nagrade kao odgojne metode mogu imati svoju cijenu. U ovom tekstu objasnit ću vam koje su to skrivene cijene nagrada, te kako možete malo ispravnije motivirati svoje dijete.

Za početak razmotrimo naše izvore motivacije: unutarnje i vanjske.

Kada smo motivirani iznutra, tj. iz naših osobnih želja, potreba, izazova ili uvjerenja, tada kažemo da smo intrinzično motivirani. Intrinzična motivacija u pravilu sa sobom donosi velike psihološke nagrade u obliku dobrog osjećaja, zabave i dobro poznatog stanja flow-a, te ako intrinzičnu motivciju njegujemo, imamo iskustvo dobrog dana ili dobrog života.

S druge strane, motivirani možemo biti i vanjskim poticajima. To je kada u životu radimo nešto zato da bismo dobili nagradu, zaradili plaču, zadivili druge ljude. Takvu vrstu motivacije nazivamo ekstrinzičnom motivacijom.

Uz ovu spoznaju, psiholozi su se pozabavili istraživanjem na sljedeću temu: Što ako osobi, koja je intrinzično motivirana za neku aktivnost, uvedemo i ekstrinzični poticaj.

U svojoj knjizi, Razumijevanje motivacije i emocija, Reeve prikazuje što se npr. dešava s motivacijom učenice koja čita zato što je čitanje veseli, a za to u nekom trenutku od roditelja počne dobivati novac. Da li će se te dvije vrste motivacija  zbrojiti pa će osoba dobiti neku vrstu supermotivacije za to aktivnost? Neće. Naprotiv, dogodit će se nešto potpuno suprotno.

Naime do povećanja motivacije uglavnom neće doći, već će uvođenje nagrade u pravilu narušiti intrinzičnu motivaciju. Štetni utjecaj nagrade na intrinzičnu motivaciju nazivamo skrivenom cijenom nagrade jer se u našem društvu smatra da nagrada doprinosi motivaciji na pozitivan način.

Ljudi koriste nagrade jer očekuju da će biti korisne za motivaciju i ponašanje druge osobe. No na taj način se često izlažu opasnosti od nenamjernog narušavanja intrinzične motivacija osobe prema određenoj aktivnosti.

Što je tome razlog? Kako objasniti ovu skrivenu cijenu nagrade? Pa jednostavno, razumijevanjem naših psiholoških potreba. (pročitaj članak: Koje su vaše psihološke potrebe). Potreba za autonomijom spada među naše osnovne psihološke potrebe. Ona odražava našu želju za slobodom, tj. težnju da naše ponašanje proistječe iz naših želja.

Kod uvođenja ekstrinzičnih poticaja, u osobi se stvara očekivanje za nagradom te se poticaj u jednu ruku doživljava kao forsiranje. A načelno, forsiranje osobe da obavi neki zadatak, čak i uz ponudu privlačnih nagrada poput novca, uzrokuje kod te osobe preokret u viđenju uzroka zbog kojih se angažira oko zadatka. Ti uzroci prestaju biti osobni i postaju sve više okolinski.

Ako ipak želite nekako nagraditi svoje dijete, pitat ćete, da li nagrade baš uvijek smanjuju intrinzičnu motivaciju? Općenito da, ali ne uvijek. Točnije, dva faktora razjašnjavaju koje vrste nagrade smanjuju intrinzičnu motivaciju: očekivanje i opipljivost. Dakle ako želite nagraditi svoje dijete zato što radi nešto a ne želite ga demotivirati, imajte na umu da nagrada treba biti neočekivana i neopipljiva. Primjerice, povremena pohvala. Time ga zapravo nagrađujete i zadovoljavanjem psihološke potrebe za povezanošću i kažete mu: vidim te, razumijem te, odobravam te.

Njegujte intrinzičnu motivaciju. 🙂